Život i smrt dva su pola ljudske egzistencije čiji početak i kraj izmiču ljudskom razumijevanju i ostavljaju nas bespomoćne u vječnom traganju za odgovorima. Svaki život je divljenja vrijedan, svaka ljudska jedinka kosmos je za sebe i svaka nosi svoju jedinstvenu dramu. Ipak, za jedno društvo, za jednu istinski civiliziranu zajednicu, postoje ljudi čiji odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak i ostavlja ožiljke koji teško zacjeljuju.
Husejin Smajlović bio je takav čovjek. U zemlji koja se hrabro oduprla teškoj agresiji, mirnodopsko vrijeme nije porodilo puno ljudi kakav je bio gradonačelnik Smajlović. U tom vremenu komformizma i duhovnog posustajanja, njegova se hrabrost i vizionarstvo javila kao nagovještaj boljeg društva, kao zračak nade da sami možemo bolje, da se vrijedi osmjeliti i prihvatiti odgovornost za vlastiti životni put. Možda je to i najvrednije duhovno nasljeđe koje je ostavio svojim saradnicima, građanima Zenice i Bosne i Hercegovine u trenucima kada beznađe i pesimizam šire svoj razarajući uticaj na skoro sve slojeve našeg društva.
Husejin Smajlović je istinski služio svojim sugrađanima i dobro pazio da u govoru i postupku ne nastupa kao predvodnik, šef ili nalogodavac. Upravo to ga je učinilo velikim. Materijalno nasljeđe koje je ostalo iza njegove bogate karijere tek je vidljivi dio onoga što je ponudio gradu Zenici. Unutarnji naboj koji iza te zadivljujuće slike pulsira zadržaće trajnu duhovnu vrijednost i biti svjetionik koji pokazuje put u mraku duhovnog siromaštva i sveprisutnog osjećaja besperspektivnosti kao koprene koja priječi svaki razuman ljudski napor.
Svaki grad pa i Zenica, ili možda Zenica posebno, treba odvažne ljude. Kad se pojavi jedan takav čovjek treba njegovati uspomenu na njega. Kao dokaz da smo sredina koja umije iznjedriti velike ljude, kao dio našeg vlastitog identiteta kojim se sutra možemo ponositi. Husejin Smajlović je više puta ponavljao da je za ostvarenje dobre ideje spreman dati i vlastiti život. Nije na nama da sudimo da li se to i istinski dogodilo. Ono što zasigurno znamo je da će njegov doprinos razvoju grada Zenice zauzimati počasno mjesto u hronikama koje budućim naraštajima budu govorile o znamenitim ljudima i poduhvatima našeg vremena. Za grad poput Zenice to je divljenja vrijedna činjenica i možemo biti ponosni što je poslovima naše zajednice upravljao jedan takav čovjek.
