Jelena Trifković želi ogledalu dati umjetničku, dekorativnu dimenziju povrh one koju je ono oduvijek imalo – praktičnu upotrebnu vrijednost jednog dijela namještaja koji je imao zadatak ženama govoriti da su najljepše na svijetu, a muškarcima da bi se trebalo malo uljuditi prije izlaska u otvoreni, javni prostor. Možda su i zbog toga većinu posjetilaca izložbe činile žene.
Jelena kaže da je fascinira ogledalo i ogledanje, jednako ono iskonsko, na mirnoj površini vode, kao i naše, ovovremensko. Ipak, ogledala su često samo komad stakla koji visi na zidu i čini ono što se od njega očekuje. Ona hoće više, hoće da ogledalo pretvori u dekoraciju, mozaik koji prelamanjem svjetla i igrom odnosa okvira i lika u ogledalu stvara novu stvarnost, ljepšu i veseliju od one koju poznajemo.
Topla preporuka svima koji bi da odmore oči umorne od januarskog sivila da posjete izložbu u Ethno Art Galeriji i razmisle o mogućnosti da jedan od izloženih eskponata učine dijelom dekora vlastitog doma.